Osjećam se sretno na čudan način, sve mi je super i za 5 osim nekih stvari koje se događaju u mojoj glavi. Ne bi smjela razmišljat o ovom o čemu razmišljam. Osjećam se kao da se lomim na dvije polovice i da moram izabrat između dvije strane. Nitko mi to nije zapovjedio, nitko mi čak ni ne postavlja uvijete, nitko ne želi da biram ali ja osjećam da moram.
Dvije su strane i obje želim doživjeti i preživjeti, ali ne mogu, moram izabrat jednu. Prva mi znači jako puno, potrebna mi je na svakom koraku i nikako ne želim odustati od nje. Druga je strana izazvala burne osjećaje koji mi lagano počinju dokazivati da mi prva strana ne treba… obje ne mogu imati nikako. Ako se odlučim za drugu stranu, u istom trnu gubim prvu, a ako izgubim prvu ni druga mi više nema smisla. Isto tako ako se odlučim za prvu, bilo bi mi možda i lakše, ali onda gubim drugu stranu koja sa sobom povlači još puno lijepih stvari koje ne želim izgubit…ne znam šta napravit…
Možda malo i pretjerujem, možda stvarno nikad neću ni morat izabrat, možda je to sve samo hir, samo misao… a možda ja samo tražim neki novi problem jer sam posljednjih dana osjetila život bez jednog jedinog problema…
Sve dok stvarno ne dođe do trenutka kad budem imala stvarnu potrebu za biranjem uživat ću i činit sve što želim…
I da SUTRA je brucošijada od mog faxa u donjoj kantini!!! Jedva čekam, nisam se dugo napila :)))))
Inače…na faxu mi je super, nisam ni sanjala da ću toliko uživat, samo me malo muče (naravno! mora bit bar jedna stvar koja mi ne odgovara) one silne stepenice i uzbrdica koju moram proć za do faxa :)